Kemal Monteno, najveca legenda sansona svih vremena
35, Vršac, Serbia

Kemal Monteno (Sarajevo, FNRJ, 17. septembar 1948) je bosanskohercegovački kantautor i šansonjer.


Biografija

Rođen je 17. septembra 1948. u Sarajevu od oca Italijana i majke Muslimanke. U rodnom gradu je u drugoj polovini šezdesetih godina 20. veka otpočeo pevačku karijeru nastupom na festivalu Vaš šlager sezone 1967. Od tada je redovno osvajao prve nagrade kao izvođač, autor muzike i autor teksta. Za „Šlager sezone“ nastale su neke od njegovih najljepših šansona, a krajem sedamdesetih na ovom festivalu izvedene su i njegove poznate pjesme Sarajevo ljubavi moja (1976) i Zemljo moja (1977).

Montena odlikuje poseban lirski, romantičarski muzički izraz, u kojem su na jedinstven način objedinjeni motivi bosanske sevdalinke sa mediteranskim šarmom talijanske kancone. Njegovi su tekstovi iskrena ispovijed pjesnika koji je okusio život i ljubavnu bol, te ih na svojstven način pretapa u pitku pjesmu jasnog i jednostavnog izraza. Iako se glavni, ljubavni motiv pojavljuje još od Montenove prve kompozicije, Monteno se ipak nikad ne ponavlja u svojim šansona, nego isti motiv spretno varira na hiljadu različitih načina. Utopljene u harmonični kostim melodije, koja ne robuje turobnoj balkanskoj tradiciji, nego se okreće raspjevanom Mediteranu i još više, pokatkad sjetnoj, italijanskoj kanconi, napose onoj sa Festivala San Remo, Kemal Monteno stvara jedinstven muzički izraz, kojemu nema premca na teritoriji cijele bivše Jugoslavije. Njegove su pjesme himna vječitoj ljubavi, čak i onda kad stihovi govore da je svemu kraj.[traži se izvor od 06. 2010.]

U toku karijere kantautora, Monteno je stvorio ne samo vlastiti muzički potpis na domaćoj zabavnomuzičkoj sceni, nego je svojim pjesmama znao doprinijeti i uspjehu svojih kolega pjevača-prijatelja. U toj muzičkoj saradnji sa tako zvučnim domaćim imenima kao što su Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Mahir Paloš, Neda Ukraden, Ismeta Krvavac, Dražen Žerić Žera i drugi, Monteno nije gledao vlastitu korist, nego svojevrstan način druženja sa svojom rajom i prijateljima, svojstven jednom skromnom i plemenitom čovjeku kao što je Monteno.[traži se izvor od 06. 2010.]

Kemo, kako ga ovu njegovi prijatelji, tokom 1990-ih sa istim je kolegama izvođačima ostvario i niz dueta, a pored gore navedenih za mikrofonom su mu se pridružili i: Rade Šerbedžija, Boris Novković, Fuad Backović Din, Danijela, Maja Odžaklijevska i drugi. Kemal Monteno trenutno živi na relaciji između Sarajeva i Zagreba, a njegov je muzički put danas ispunjen brojnim nastupima na domaćim festivalima i bogatom koncertnom aktivnošću po gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije.

Festivali

Svoju muzičku karijeru Kemal Monteno počinje u drugoj polovici 1960-ih godina nastupima na prestižnim domaćim festivalima zabavne muzike. Velike uspjehe bilježi na prvim festivalima „Vaš šlager sezone“ u Sarajevu, gdje postaje miljenik publike svoga rodnog grada i svojevsrni zaštitni znak Festivala.[traži se izvor od 06. 2010.] Prvi nastup bio je još sa pjesmom „Lidija“ 1967., koja je osvojila prvu nagradu, a uslijedile su pjesme kao: „Sviraj mi o njoj“ (VŠS 1971.), „Laž“ (VŠS 1972), „Spavaj, cvijete moj“ (VŠS 1973, koju je otpjevao Mahir Paloš), „Ljubavna bol“ (VŠS 1977), a svojevrsnu himnu Sarajevu, pjesmu „Sarajevo ljubavi moja“ pjeva na 10. jubilarnom Šlageru Sezone 1976. Velike uspjehe Monteno je imao i sa nizom dalmatinskih šansona izvedenim na „Splitskom festivalu“. Između 1976. i 2005.

Monteno niže čitav đerdan pitkih šansona, u kojima je do izražaja posebno došla Montenova sklonost za talijansku kanconu i vedru mediteransku kantolinu.[traži se izvor od 06. 2010.] Pjesme poput „Hiljade bijelih marama“ (1976.), „Cvite bili iz đardina“ (1977.), „Sunce djetinjstva“ (1978.), „Putovanja“ (1978.), „Adrijana“ (1979.), „Zvono djetinjstva“(1980.), „Pričaju stare none“(1981.), „Dobra večer, uzorita“ (1983.), „Produži lađo“ (1984.), „Zaboravi“ (1995, „Kad ja ne mogu“ (1997, „U meni imaš dom“ (2002. i „Da je moja mandolina znala“ (2005. ne samo da su potvrda tih Montenovih muzičkih sklonosti, nego i svojevsrtan dokaz stilske opredijeljenosti Kemala Montena kao autora i interpretatora ka ovoj strani zabavnomuzičke obale kod nas.[traži se izvor od 06. 2010.] Rado viđen gost Monteno je bio i na „Opatijskom festivalu“, te na „Zagrebfestu“, posebice u drugoj polovini 1970-ih godina, a tradiciju nastupanja na festivalima Monteno nastavlja i u drugoj polovini 1990-ih godina, kad se pojavljuje na „Radijskom festivalu“ i „Festivalu dalmatinske šansone“ u Šibeniku.

Festivali hronološki:

  • 1983 - Split 83
  • 1984 - Split 84
  • 2002 - Hrvatski Radijski Festival 2002
  • 2003 - Hrvatski Radijski Festival 2003
  • 2003 - Sve naše godine 3
  • 2004 - Hrvatski Radijski Festival 2004
  • 2004 - Najljepše ljubavne pjesme
  • 2005 - Hrvatski Radijski Festival 2005
  • 2005 - Hrvatski Radijski Festival 2005 - 24 najbolja
  • 2005 - Split 2005
  • 2005 - Tulum za dušu

Uspjesi

Uz brojne festivalske nastupe Kemal Monteno može se pohvaliti i čitavim nizom vječnih hitova, koji su objavljeni na njegovim albumima tokom bogate karijere, a veliki dio njih i danas je jednako tako aktuelan, kao i u trenutku prvog objavljivanja.[traži se izvor od 06. 2010.] Pored gore spomenutih festivalskih uspješnica ovdje treba izdvojiti i ostale velike Montenove hitove, koji se i danas slušaju sa istom pažnjom kao i prije.[traži se izvor od 06. 2010.]

Diskografija

  • „Muziko, ljubavi moja“ (1973)
  • „Žene, žene“ (1975)
  • „Moje pjesme, moji snovi“ (1977)
  • „Za svoju dušu“ (1980)
  • „Dolly Bell“ (1981)
  • „Moje najdraže pjesme“ (1985)
  • „Kako da te zaboravim“ (1987)
  • kompilacija „Pjesme zaljubljenika“ (1992)
  • „Hvala svima- Kemo i prijatelji“ (2000)
  • „Dunje i kolači“ (2004)
  • „Nije vredno sine moj“ (2008)sa Dušanom Svilarom.


Izvor: sr.wikipedia.org

3 vaatamisi
 
Kommentaarid

Kommentaare veel ei ole.
Lisa kommentaar, ole esimene!

Päevikud
Päevikute uuendamine toimub iga 5 minuti tagant.