Tuzno je kad osobe koje poznajes postanu osobe koje si poznavao. Kada mozes proci pored nekoga kao da nikada nije bio veliki dio tvojeg zivota. I kako si nekada mogao pricati s nekim satima a sada ga jedva mozes pogledati. Ne razumijem kako se mozes smijati cijeli dan, a zaspati u suzama ponoci. Kako se slike nikada ne mjenjaju, a ljudi u njima da. Kako mozemo voljeti tako nevino, a to se moze pretvoriti u mrznju tako brzo. Kako najbolji prijatelj moze postati najgori neprijatelj, a kako je cudno kad najgori neprijatelj postane najbolji prijatelj. Kako se ‘zauvijek’ pretvara u nekoliko kratkih mjeseci, za koje bi dao sve da se vrate. Kako mozemo pustiti nesto za sto smo nekada rekli da ne mozemo zivjeti bez toga. Kako iako znamo da je pustanje neceg bolje za nas, boli jednako. Kako ljudi koji su jednom htjeli provesti svaki trenutak s tobom, sada misle da je nekoliko minuta previse. Kako miris osobe ostaje s nama i kad osobe nestanu. Kako ljudi daju obecanja i daju vam srce da ce ih ispuniti, makar znaju kako cesto se dogodi da se obecanja prekrse. Kako vas ljudi mogu izbrisati iz svojeg zivota samo zato sto je to jednostavnije nego pokusati ispraviti stvari.

Meeldib! 3