Kasutaja lutrija päevik
KAD OZDZVONI TVOJ ZOV ISTINE
I PROBUDJENO TELO ODGOVORE SAZNA,
MOZDA MI VISE NECE BITI VAZNO
DA LI ME TO BOG ZA TEBE SAZDA,
ILI ZA TRENUTAK
PROGOVORIMO ISTINOM,
NE LAZIMA I BESCASCEM,
PA NEKA ONDA SVA ISTINA I OSTANE ,
NEK TRAJE TRENUTAK,...
NEMA OCAJA NI SUZA DA KANE,
NEMA NESPOKOJA DA POKVARI DANE ,
NI SRCU DA OZEBE
MISLECI DALI IMAM ILI NEMAM TEBE ,...
IMAM TRENUTAK...
KAO U MAGNOVANJU,PREDIS ISTINOM
ZIVOT NAS NAVEDE NA ISKUSENJA.
TRENUTAK BI I PRODJE...
DA LI ZAUVEK?
ILI DO NEKOG DRUGOG TREMUTKA?
ODGOVOR NEZNAM
ALI SLUTIM
JER JEDINO SLUTITI SMEM..
Kada se noći zavuku u podsvijest sve do sjećanja,
poželim se pretvoriti u urlik da odjeknem u noći,
da branim ovo malo radosti što mi svojim
postojanjem nosiš, ovu melodiju noći.
Razum obilazi scenu s dužnim poštovanjem, a
strah se uvukao u kosti, čežnja dršće kao ptičje
grlo, kao pjesma naglo prekinuta! Sva moja ljubav
usred nepregledne ceste kisne, nad mojim dahom
sijevaju tek tvoje samilosne oči....
Bacam sve riječi noćima, navikao na samoću,
na dane bez vjetra, na mirne luke ovoga svijeta,
ja plašim…
Tiho ćeš otići sa sjenkom tuge u očima,
no ipak pružit ćeš mi ruku, podivljat će
rijeke zbog usana neljubljenih, nećemo
naći ono što smo imali i mogli, nećemo
više ništa znati, ostati ćemo na
raskrižjima…