Kasutaja Kalinic Petar päevik
Andjeo je jedan čuo, mutni talas se pokrenuo,
ne pita ni šta, ni ko si, samo sve pred sobom nosi.
Ne planira da se smiri, samo se sve više širi
reke su sve nabujale, nose kuće, nose štale.
Djavolje je ovo delo, potopljeno svako selo
gleda andjeo pa se čudi, za šta im se ovo sudi?
Izdrzati bol ne moze, pa povika: Gde si Boze?
Da li vidiš tugu ovu, ovi ljudi tebe zovu,
zašto drziš se po strani, ko će narod da odbrani?
Smiluj im se ti na muke, ispruzi im svoje ruke,
suza poče da mu teče, Bog se smilova, pa reče:
"Nekad davno moje milo, ovo je sve…
Pazite na misli,
one postaju riječi.
Pazite na riječi,
one postaju djela.
Pazite na djela,
ona postaju navike.
Pazite na navike,
one postaju karakter.
Pazite na karakter,
on postaje vaša sudbina.
Sve pred sobom more čisti
sulud vjetar lišće nosi
a ja lebdim uvijek isti
raspletenoj u tvojoj kosi.
Daj mi svoju ruku, idemo, izađimo iz ove banalnosti
- istina, možda nikada više nećemo biti djeca
čija se lica iskre od nevine bezbrižnosti
ali još uvijek možemo biti ljudi
posve neobični, i posve drukčiji
još uvijek možemo zaobći pruge i mimoići ceste
još uvijek možemo... još uvijek možemo...
sve što nikada nije moglo niti jedno dijete
daj mi svoju ruku, idemo, ludost je živjeti bez mašte
- hodit ćemo u tišini, lica okrenuta prema suncu
slijedit ćemo samo njegov trag, i nestajati
sve dok ne nestanemo u potpunosti
sve dok ne postanemo isto što i vjetar, oblak i oluja
…
Sreca je sto spavamo pod istim nebom!
Zato digni glavu i pogledaj u nebo,
cuces govor zvezda "EJ PA TI NEKOME NE DOSTAJES' ..
Volio sam te, voljela si me
od početka vrmena.
Ja sa...m bio Grk, ti Trojanka.
Trojanka, ali ne i Helena.
Iskočio sam iz drvenog konja
kako bih ubijao svoju braću.
Ubijao sam, svađali smo se,
umrli smo.
Vratio sam se kao rimski vojnik,
progonitelj kršćana.
Na vratima katakombi
ponovno sam te sreo.
Ali kada sam vidio kako padaš
gola u areni,
a lav ti prilazi sve bliže,
očajnički sam ga zaskočio
i lav nas je oboje pojeo.
Potom sam bio Maurski gusar,
devastator Tripolija.
Zapalio sam fregatu
na kojoj ti si se skrivala
od bijesa mog gusarskog broda.
Ali kada sam te htio dograbiti
i uzeti te za robinju,
prekrižila si se i zarila
bodež u svoje srce.
Zbog tebe i ja sam…
Sanjao sam da Te sanjam
i u dnu toga sna
stajao sam ja
ničeg nije bilo u tom snu
nebo bijaše prazno
i zvijezde sve
progutaše muk
samo usne Tvoje
titrahu u mraku
rahle ko zemlja
vrele ko kruh
ne znam, u tom snu
da li bijah čovjek
ili duh
pamtim samo
koliko duša
žedna
biti može
i uzdah onaj
- o, Bože!
od kojeg i sad, budan
u moždanima ćutim
miris Tvoje kože
Komiža, 10. 03. 2009.
Vinko Kalinić
Juri meda zeku sumom, obara drvece, lomi sve pred sobom i psuje zeku ' stani zeko stani...'