Nekada davno živela je devojčica koja je imala lošu narav. Njena majka
joj je dala kesu punu eksera i kazala joj da svaki puta kad izgubi živce
mora zabiti jedan
ekser u ogradu. Prvi dan je morala zabiti čak 37 eksera! Tokom sledećih
nekoliko nedelja kako se je učila kontrolisati, broj eksera zabijenih
smanjivao se iz dana u dan. Shvatila je da joj je lakše obuzdavati
ljutnju nego zabijati ekser u tvrdu ogradu.
Napokon, stigao
je dan kada devojčica nije izgubila živce ni jedanput! Kazala je to
majci i ona joj je savetovala da svaki takav dan koji prođe u miru -
izvuče jedan ekser. Stigao je dan kada je devojčica rekla majci da više
nema niti jednog eksera u ogradi! Majka je uzela kćer za ruku i odvela
je do ograde, i rekla joj: 'Dobro si učinila kćeri moja...ali pogledaj
rupe koje su ostale u ogradi...ograda više nikada neće izgledati isto!
Kada kažeš nekome nešto u ljutnji povrediš ga. Kao da zabiješ nož u tu
osobu i potom ga izvadiš napolje. Nema veze koliko puta kazes: 'Žao mi
je'..rana je ipak još uvek tu.
Povrediti nekoga rečima je
ponekad gore nego fizički. Prijatelji su naše retko bogatstvo i zato ih
treba čuvati. Oni te nasmejavaju kada si tužna, ohrabruju te kada trebaš
uspeti nešto u životu, pozajmljuju ti rame za plakanje, uši za slušanje
i otvaraju ti srce...
ČUVAJTE SVOJE PRIJATELJE :)
Pašlaik nav neviena komentāra
Atstāj komentāru, un uzsāc diskusiju!