A, ne…
Nisi ti glecer hladni
Na kome stradaju sve ljudske topline
Nit‘ strasni hrid sto plasi mornare
Znam..
Mene prevarit’ neces
U istoj smo tami svoje duse ostavili
Zaboravi njega
Zbog koga veo proslosti nosis
I mrtvi pogled sklanjas od ljudi
A sebe drzis u svojoj tmini
K’o gladnu zvijer skrivenu od svih..
Pridji…
Primi ruku sto pruzam ka tebi
Gruba je znam, al’ toplotu jos nosi
Mozda i spasim to maleno bice
U dnu tebe
Sto spas ceka u ponoru tvom
Daleko iza zatvorenih vrata tvoga straha
Ocaja i stradanja
Zlih pogleda i poganih rijeci
I znaj…
Ako spasim tebe
Sam cu sebe spasti….
Ei ole kommentteja vielä.
Jätä kommenttisi, aloita keskustelu!