Tišina najlepše ćuti. Čujem odzvanjaju koraci uglačanom kaldrmom i nose neizgovorene reči koje slutiš.
Ćutim jer tada čujem sebe. Da li i tvoje uši čuju tišinu?
Posmatram svetionik koji se gubi u daljini.Ostaje sa svojim neispričanim pričama, hladnim vetrovima i Suncem koje prži.
Prizor koji obavija čula bez reči , a tišina miluje.
Volim tišinu.Znam da i ona mene voli i kad mi to ne kaže.
Znam da me voli u svojoj tišini i kad ćuti….
Nuk ka ende komente.
Lini komentin tuaj, filloni diskutimin!