Prekinuta mladost, nedozivljene ljubavi
46, Belgrade, Serbia

Toliko ljudi uziva u sreci i smatra da se svako moze izboriti za svoju.
Bogate cerkice tvrde da svi imaju istu polaznu osnovu u zivotu, da tu bogatstvo nema neki uticaj.
Sustinki utice samo kod zabave, a nigde drugde, to je njihovo misljenje, a sutra te niko ne pita koliko si votke i likera popila.

Generacije i generacije koje su zivele u socijalizmu pricaju svojoj deci da uz dovoljan trud mogu da se vinu u nebo i do 2,3 kuce, kola i vise cak , iz nicega, bas kao sto su i oni uspeli.

A onda je dosao on.



On nije ubica, on je monstrum.Na njegovim rukama nema krvi, on je sve svoje zrtve udavio i zatukao podmuklim udarcima.
Nije radio sam , uvek je neko nasao interes koji se poklapa i nasao razlog da okrene glavu kad nalsuti ono sto on radi.
Znao je da zavara trag, jer je znao da pokaze moc ponekad, a znao je i da casti boraniju i otvori im nagon za uvlacenjem.

Oko njega je stasala cela generacija monstruma, mozda ih je bilo cak 10% populacije.Oni su bili ono sto je normalno, ostali su bili beda, jadnici, nenormalni.Nepatriote, lenjivci, pasivci, kukavice, kako ih je sve nazivao.

A zrtve su jos zive.Zvanicno.
I one koje su se suocile oci u oci i one koje su dosle kasnije.Slicna im je sudbina.Pogleda u nebo dok racunaju za sta potrositi ono malo para sto imaju u dzepu.
Od srece ih deli vek, a ustvari tako malo.
Samo malo novca da imaju opravdanje da caste picem i zapocnu razgovor sa nekom drugom zgazenom dushom.Da se u tom picu oseti mladost a ne primisao i namera , jer ti stegnut kais ne da da dishes.

Zrtva ima ime. Ti.Ima jos jedno ime.Ja.Ima dva pola...i pantalone i suknju.
Zapoceta mladost i pantalona i suknje nije bila besna, nije bila prekorna, nije bila zahtevna, ali je ipak prekinuta.Glad je jaca od ljubavi dok ljubav ne stigne na adresu.Mozda glad i ne ubije ljubav, ali je hladnoca mrazeva zimskih noci potpuno zamuti u ocima.

Srce ostane netaknuto, sposobno da voli, sposobnije od nahranjenih besnih pasa i kuja.
I oci ne zele da sakriju bas svaku nadu i iskru sto slucajno pogodi promrzlo telo.
Tek onda , tako u prolazu, u susretu dve zrtve, oci obe odgledaju film jedne potrosene generacije, jedne prekinute mladosti, mnogih nedozivljenih ljubavi
I kao sto niko drugi ne razume, dve zrtve u prolazu razumeju jedna drugu sve.
A vide ocima i previse, razrusene zgrade koje su na pocetku mladosti gradili da bi u njih uselili cistu ljubav, posao , sobicu i osobicu...

Prosli su strahove, zive u svom bledilu i teskom radu svakog dana, za njih nema tezine koju ne mogu da podnesu.A opet kao da im instinkt kaze da se srecna ljubav ne gradi na rusevinama snova i nadanja.A bas u susretu dve zrtve , obe spoznaju dubinu one druge.

Mozda ce nekad postojati neko ko ce ih ubediti da razocaranje u sebe, u druge, tesnac, nemoc da pruzite drugome ono sto zasluzuje ili bar ono sto bi zeleli a da vas nije stid, nije toliko destruktivno za prvi pogled, osmeh i kasnije ljubav.
Mediji, komsije, drugari, drugarice pricaju drugacije.Oni ih ubedjuju da se ljubav mora postovati.
Dakle pokazati sta onaj drugi zasluzuje.
Mozda ce u prozoru izmedju celodnevnog rada i kratke noci naleteti na neku drugu osobu koja nije nadmena kao tek stasali tinejdzeri, koja nije sebicna i zahtevna, a da nema u ocima onu dubinu koju imaju oci druge zrtve.Ono sto nije dobro za osnovu za ljubav.

Ove zrtve niko ne oplakuje.Ove zrtve niko ne zali, cak ni njihovi.Ove zrtve poneko sazaljeva, poneko prekoreva, vecina se ruga recima "kad si lud, luda".
Njihova mladost nije ostala na cekanju, ona je prekinuta.Prekinuta neophodnim poslom, prekinutim skolovanjem, preranom smrcu roditelja, ratovima. A posle su videli znak restart, ali nikog nije bilo da sa njima odigra igru.

Kao pouku na spomeniku mladosti, cesto im ljudi dopisuju: "Nisi ti za Balkan, bezi odavde, ovde treba biti sebican i ponosan i drcan."
To isto su im porucile i srodne dushice koje su zaobisle genocid ka jednoj generaciji, tako sto su ih stariji i pametniji poslali u svet.

Najbolji lek protiv monstruma je iskustvo starijih i pamet da prepoznaju zlo i dok je prihvatljivo za ceo narod, dok obican gradjanin ne dobije priliku da se iskaze kao monstrum....
Sretnije dushice su takve savetnike imale, nesretnije su to platile svojom mladoscu i srcem.

25 vaatamisi
 
Kommentaarid
NinaRichi 10.08.2014

dobar blog

Bane018 10.08.2014

" Najbolji lek protiv monstruma je iskustvo starijih i pamet da prepoznaju zlo ... "

Ti, baš ti stariji su prizvali monstruma, ustoličili ga i klanjali mu se dok nas je vodio u propast.

A najgore je što nam se posle samo petnaest godina
istorija ponavlja.

I opet su ti stariji novog monstruma ustoličili ...

" A zrtve su jos zive. Zvanicno. "

Piraterija Piraterija 10.08.2014

Nije starost garancija za pamet, na zalost.Samo za izlapelost.
Velicaj samo svoje i garant ces prebrisati pametnog.

Päevikud
Päevikute uuendamine toimub iga 5 minuti tagant.