Koliko sam samo puta sjedio u svom omiljenom kutku sobe i ne radio ništa....razmišljao....o naizgled nebitnim stvarima.Ako bi bila noč gledao bi zvijezde..Nije li lijepo sanjati?U snovima je sve dozvoljeno.Sami si stvaramo početak i kraj,daleko iza očiju drugih ljudi.Zamisli nebi li bilo sve drugačije kada bi imao nekoga s kim bi mogao podjeliti sreču kada vidiš kada zvijezda pada ili tko bi te lagano pokrio kada b zaspao da ti hladan vjetar koji dolazi iz vana ne prekine snove dok sanjaš? A ujutro bi razmaknuo zavjese kako bi toplina jutarnjeg sunca ušla u sobu i osušila zalutalu suzu.Nikad ne dodjem do cilja,uvjek mi je isti san pred očima.Uvjek sa različitim ljudima ali sa istim krajem.Svaki san me budi suzom koja padne niz obraz kad otvorim oči.Samo jedna ,jedna kap...VELIKA SUZA.......
ko bi reko ... *HI*