Mislio sam da više nema gubitaka, da sam izgubio sve što se moglo izgubiti. Nije to bilo tako davno, kada sam te prvi put sreo, pogledao u tvoje oči. Bilo je to, kao da gledam kroz nešto prazno.

Ovaj zivot, ova zemlja, ovaj san, čuva samo rane. Istina, i više nego otkriva svijet, koji je, čini se, bespomoćan da bi nešto mogao promjeniti.

Sada, kada sjedim pokraj prozora, i pišem ovo, što se zove nešto. Jedna stvar, uvijek će biti, možda istinita.

Tvoj glas, ima predivnu boju ljubavi. Mijenjam se, nije mi to po volji. Mogao bih se promjeniti samo zbog nekoga. Ko mi toliko puno znači.

Je li mi ne spavamo mirno, zbog podočnjaka?

Ili, pak, zbog nečega drugoga?

Danas nam je divan dan, Božić je, ali je i nekome rođendan.

Herbina, danas je tebi rođendan. Nikad nisam napisao nikome blog posvećen za rođendan. Tebi ovo pišem, jer si ti to zaslužila. Zasluzila si zbog toga, jer sam u tebi vidio pravog prijatelja, koji se ne može tako često naći.

Nisam ovaj blog napisao, zbog jednog boda popularnosti, ili zbog nečega drugoga, već zato što ti vrijediš. Vrijedis više nego što možeš pomisliti, vjeruj. Cijeni sebe.

Želim ti sve najbolje, jer ti to zaslužuješ.

Meeldib! 1