Evo zaklet cu se pred svima da ne bolujem...pred svima...al pred Bogom ne smijem !
53, Herceg Novi, Montenegro



I opet me to nešto obuzelo.. Nekakav čudan osjećaj.. Ne znam opisati taj ponor koji me svaki dan sve više uvlači u svoj dom.. Opet maštam o nama.. o nama.. O našim poljupcima.. zagrljajima.. klupici na kojoj smo razmijenjivali mišljenja toplim zagrljajima..bez priče.. bez imalo straha..jednostavno misleći da smo suđeni jedno drugom..Ali..uvijek postoji ono ALI. Zapitam se često zašto, zbog čega.. zašto je sve moralo ovako završiti..

Ponekad u snu se zapitam da li će me tvoje ruke ikad više moći prepoznati..Kad u nama već bude jesen i zima. Kad mi sjaj u mojim plavim očima izblijedi od kiša koje liju iz dana u dan sve više i više. Pitam se da li ćeš nekada u noći zaplakati kao što to činim ja.. kad te sjeti ona NAŠAzaboravljena pjesma..mislim ZABORAVLJENAs tvoje strane.. u meni još uvijek živi..

Uvijek me rasplače u prvi sumrak u onoj NAŠOJ preostaloj sjenci koja još uvijek brzo tinja u meni.. lomi sve što stigne.. Možda i ti osjetiš isto kad nam se ruke ponovo dotaknu, pa da mi probudi nadu da će možda sve biti kao prije.. nas dvoje.. mi.. i naša mala klupica..

No, kako koji dan..sve više me zaboravljaš.. u predahu ljubaviii.. A dobro znam da i tvoje usne boluju od istog poljupca od kojeg zajedno boluju
i sasvim sigurni da će to potrajati stoljećima..


9 vaatamisi
 
Kommentaarid

Kommentaare veel ei ole.
Lisa kommentaar, ole esimene!

Päevikud
Päevikute uuendamine toimub iga 5 minuti tagant.