Jednom sam stigla do tog ostrva zvanog Ljubav.
Ali....zamalo....
Put je bio dugačak i
prilično truckav.
Izmorih se presavši ga i
taman kada sam htela da se iskrcam iz barčice na obalu, gledajući kroz
meku,providno-bistru vodu u beli pesak.. ugledah malenu ribicu kako vrludavo ne
žureći baš mnogo preplivava samo njoj znane puteve....
Po značaju i dužini.
Vijugajući, išla je pravo
pa čas malo levo ,onda opet pravo ,pa desno ..uhh odjednom nazad ..zasto?
Ne znam. ali kao da se i
ona zapita te ponovo okrenu i pravac napred..pravo pod senku koju je pravilo
moje ispruženo boso stopalo krenuvši da zagazi u topli plićak.
Uuuuuu..frk,frk,frk, uzbudi se i uskovitla ribica:
Alloooo, devojčice ,gde
si to krenula.. i beži bre ,ne pravi mi hlad..ne stoj između mene i mog Sunca..
Ti si stranac ovde na
ovom ostrvu.
Sa tom suknjom od priča i
bluzom od snova koje nećeš odsanjati ovde.. i tom torbom punom
..nesigurnosti,nedobijenih odgovora, dana samoće, nerazumevanja,svađa,
neiskustva, uzaludnih verovanja, neostvarenih obećanja,malih sitnih podlih
laži, suza,tuđih ambicija, nepotrebnog osećaja krivice, ugaslog pogleda i mrtvih
očiju.
Gde si bre krenula Takva
ovde... Kapiraš? Kupi pinkle i vozi dalje...
Molim ... rekoh, Nisam te
baš najbolje razumela??
Je li..??
Koji to deo nisi razumela
..reče mi ribica praćnuvši se ..
Onaj deo gde piše da ovo
nije tvoje ostrvo i da se tvoje nalazi tamo .. negde..
Hajde .. mala briši dok
ne bude tužno.
Ionako se neće na svu
sreću pojaviti.
Onaj što ne ume da
pročita ništa iz tih tvojih očiju boje meda.
Šalis se, rekoh..
On me voli .
Ne voli te...reče ribica
praćnuvši se toliko jako repom da me svu poprska.
Da te voli ne bi te
pustio da se sama lomataš ovim truckavim i vodnjikavim putevima do ovog tebi
nepoznatog ostrva..
Ni ti njega ne voliš.
Odavno već ljubav ne
stanuje kod Vas.
Ma nemoj ?
Trgoh se .... A šta si
ti..već sam bila ljuta ... neka sveznajuća ribica.?
Možda dobra pa mi kao
sada otvaras oči..i objašnjavaš da ........
Daaa, upravo to ..prodera
se ribica udarajući repićem po vodi na sve strane, prekinuvši me u pola
rečenice..
Mada i ne moram.
Znaš ti i sama to vec
duže vreme.
I ovde nisi došla zbog
ljubavi vec po odgovore...
Ha,ha,ha...A Ti kao znaš
te odgovore, smejala sam se preglasno dok su mi se oči punile suzama istine.
Odvratna si bre...i
lažljiva...lažljiva ribice..lazljivice..ljubomorna si i podla....vređala sam je
sve vise padajući u očajanje i sram od svoje razgolićenosti i spoznaje istine
od koje sam bežala vec duže vreme.
Doći će i sve te tvoje
opake laži padaju u vodu..rekoh promuklim glasom ni sama ne verujući u to.
Neće doći....reče ribica,
na šta iz mene provali bujica suza.
Plači, plači hehe,manje
ćeš piškiti.
Kakvo bi ti žensko bilo
kada ne bi iscmizdrila svo vreme provedeno sa njim.
*bo te kako si ružna dok
plačeš, buuuaaaa, sa tim naduvenim očima i crvenim nosem. Eh.... A lepo sam ti
rekla da se vratiš a ti zapela, hoćeš odgovore.
Hoću, ako ih znaš.. daj
mi ih ma koliko boleli.
Nema šta ja da ti ih
dajem.
Sama si došla do
odgovora,zar ne?
Klimnula sam glavom
tresući nos u maramicu dok je Sunce već počelo da pravi svoje duge senke.
I šta sada ribice..upitah
je nekako prazna, smešno zarozana terejući rukom ispred lica malu dosadnu
bubicu.
Gde da udenem ove godine
provedene sa njim..??
U sećanja..kako gde ??
Šarena i lepa kojima ćeš
se vraćati sada u početku češće a kasnije po nekada kada
ostaneš sama sa sobom.
Hajde,nastavi dalje
svojim putevima dok ne dođeš do svog ostrva.
Ali..ribice...? zaustih..
Nema ..”ali”..mala, otvori širom oči i pokušaj da prepoznaš..naučila si valjda
nešto iz prethodnog.
Može ti se desiti da se i
iskrcaš na neko misleći da je ono pravo a ja ne budem tu da te sprečim.
Kada ukapiraš da si se
zeznula za par nautičkih milja, diži sidro i nastavi dalje..i dalje. ..
Molim te ..možeš mi reći
gde je to moje ostrvo??
Uh,uh, bas nemaš
sreće..progovori ribica.
Zaturih ovih dana
mesečevu navigaciju negde, tako da ne mogu da ti ga pokažem ali veruj, postoji
i budi uporna, strpljiva i nadaj se .
Naći ćeš ga, sigurno.
I ne zaboravi šta sam ti
rekla..
Stvarno si lik ribice..
Hvala ti i oprosti mi
..za suze i reči....
Ok .. reče.
Nisi ni prva a ni poslednja
koja je omašila ostrvo.
Dobro more ti želim i
vetrove u leđa.
Praćnu se i odpliva samo
njoj znanim putevima.
Poslušah ribicu,povukoh
pruženu nogu nazad ..sedoh na drvenu klupicu malene barčice i nastavih dalje
..tražeći evo još uvek to moje ostrvo.....Ljubavi...
Hvala
baš je lepo
Hvala!
jako lijepo...
Hvala