...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli. I ne znam od kog bola on je ostao, i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu... Takva je nasa dusa. Ispunjena
uspomenama koje nas rastuze, nasmeju, zabole. Ponekad namerno diramo te
stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz
prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvezde ka kojima
smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne
prvih mladalackih ljubavi. Pa se naprezemo da cujemo onaj letnji
povetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se, drzeci
svoju prvu ljubav za ruke, skrivali od radoznalih pogleda. Ali... umesto
tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vreme i mnoge
vode protekle... nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su
najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka
uzdrhtalog srca. Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe
donese pa da po ko zna koji put procitamo reci koje su drhtavom rukom
pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes mi". Pa prislonimo
pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce
mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze. Cak i
kada bi znali put sto vodi u zaborav, mi nebi posli njime. Vec se uvek
istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase
koji nas miluju, nose, vuku u dubine... I plovimo, plovimo ka onim nekim
dalekim, nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se
odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom
moru uspomena. A kad se pogledamo u ogledalo... vidimo ispod ociju
nekoliko sitnih kapi... blistavih... slanih...
Desanka Maksimovic
I kada se ne pogledamo u ogledalo, osetimo te sitne blistave, slane kapi kako se slivaju niz nase lice i netrudimo se da ih uklonimo,,,,,,
Osete se i bez pogleda u ogledalo...
*OK* *OK* *KISSING* *HEART* *ROSE* *BYE*
Hvala draga prijateljice :-)
Puno pozdrava
Oni oziljci na srdcu jako tesko zarastaju i oni kao da su za sva vremena urezana u nasa srdca.Mislim da ipak treba da verujemo onoj nasoj izreki:Vreme leci sve rane:
Da, vreme leci sve...
Hvala na komentaru :-)
Pozdrav
Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav, mi nebi posli njime. Vec se uvek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.......ISTINA
....ISTINA
*OK*
Hvala :-)