Jedan mladić je upoznao djevojku koja mu se svidjela na prvi
pogled.Nije znao što je to u njoj što ga toliko privlači.Ili je ipak
znao...Bila je puna života,u svemu je vidjela razlog za radost.Imala je
zarazan osmijeh koji bi i najveće gunđalo rastopio.Bili su tek u fazi
upoznavanja,i u drugim pričama bi to išlo malo po malo...Ali,ne.Ona je
bila tako spontana,nije htjela uzalud trošiti niti jednu sekundu svoga
života.Jednu večer ga je nazvala i rekla mu da dođe na jednu livadu i da
ponese samo jednu deku i sebe.To je dovoljno.Mladić je bio zbunjen ali
nije previše pitao.Došao je na livadu sa dekom ispod ruke.Ona je već
bila tamo.Spazila ga je i prišla mu sa ogromnim prekrasnim
osmijehom.Ovlaš ga je poljubila,uzela deku,prostrla je na travu i
pozvala ga da dođe leći.Upitao ju je:
-I što ćemo sada raditi?
Djevojka mu je odgovorila.
-Ništa,jednostavno ćemo uživati u ljepoti noći,radovati se životu...Gledat ćemo zvijezde.Izgledaju tako blizu a tako su daleko.
Mladić je ostao zbunjen pitajući se što ima u gledanju zvijezda.Djevojka je to primjetila i rekla:
-Znaš ja mnogo volim gledati u nebo ispunjeno zviježđem,to me
smiruje.Mislim da je život kao zvijezda,na prvi pogled malen i kratak a
zapravo je njegova stvarna veličina neopisiva.Ja volim noći zvijezda.
Mladić je šutio,ali je osjetio kako mu se srce puni lijepim osjećajima
jer ju je sa svakom njenom rečenicom sve više cijenio.Bila je
savršena.Dugo u noć su zagrljeni promatrali zvijezde.Bez riječi,samo
zagrljeni...
Prolazili su dani,mjeseci...Sad je već bio siguran da je ona ljubav
njegovog života.Želio ju je imati zauvijek,htio je zauvijek provodeći
večeri s njom promatrati zvijezde,jer ona ih je tako voljela.
Jednu večer je on nju nazvao i rekao da dođe na livadu,da idu gledati
zvijezde ali da ne mora ništa ponijeti jer sve je već tamo.Djevojka je
došla na dogovoreno mjesto i široko se nasmiješila vidjevši što je
njezin dragi za nju pripremio.Oslikao je platno sa mnoštvom sjajnih
zvijezdica,zapalio baklje oko njih,i prilazio joj sa ružom u ruci.Bila
je jako iznenađena,ovo je bilo nešto najljepše što je netko učinio za
nju.Pitala ga je što to sve znači.
-Rekla si da su zvijezde nedokućive,ja sam ih za tebe spustio na
zemlju.Dotakni ih...I uzmi ovu ružu,podsjetila me na tebe.Tako je
lijepa,nježna,krhka...A istovremeno je tako snažna,neslomljiva...Baš kao
ti.
I tu sam sa jednim razlogom.Shvatio sam što značiš mom životu,bez tebe
to nebi bio lijep život,ti si ga učinila savršenim.Želim da takav bude
zauvijek.Želim da budeš moja žena...Moja jedina voljena žena.
Djevojka je zaplakala od sreće,toliko su ju ganule njegove riječi.Odgovorila mu je.
-Nikada nitko nije mom srcu bio toliko drag,nikada me nitko nije toliko
volio jer svi su gledali površno,smatrali me samo lijepom djevojkom.Ti
si učinio čudo...Ti si moj život produžio.
Mladić je stajao zbunjen pitajući se kako joj je produžio život,nije znao o čemu govori.Ona je to primjetila i nastavila:
-Znaš nisam bila iskrena s tobom.Bolujem od rijetke i neizlječive
bolesti i svi doktori su mi prognozirali još jako malo života.Po
njihovim procjenama sam trebala umrijeti baš u ono vrijeme kada smo se
upoznali,a evo ja sam još tu.
Mladić je ukopano stajao dok su mu suze klizile niz lice.Nije mogao ništa reći,grlo mu se stezalo sve jače i jače.
Uzela ga je za ruku i rekla:
-Ne plači...Ja želim da se na tvom licu pri pomisli na mene ocrtava samo
osmijeh.Ti si usrećio moje zadnje trenutke života,što bih mogla tražiti
više i bolje od toga?Vidiš ove zvijezde...Kad me ne bude,pogledaj u
nebo i vidjet" ćeš jednu zvijezdu koja će biti sjajnija od svih.To ću
biti ja,da te budno pazim.A ove zvijezde koje si mi nacrtao,koje si mi
skinuo sa neba...Njima ću se pokriti na posljednjem počinku.Hvala što si
me usrećio.Jednoga dana će doći sretnica koja niti sama neće znati
kakvog čovjeka,kakvu savršenu dušu ima kraj sebe.
On je i dalje nijemo brisao suze.Privukao ju je sebi i prošaptao:
-Ti ne smiješ umrijeti...Ne ti.
Odgovorila mu je.
-O tome nažalost ne odlučujemo mi.To što me neće fizički biti pored
tebe,ne znači da me uistinu neće biti.Bit" ću u svakoj tvojoj
misli,čuvat ću te od svake nevolje,vidjet" ćeš me u svakoj noći
zvijezda.Sve dok me budeš nosio u svom srcu,ja ću živjeti.
Mladić ju je još jače privukao u svoj zagrljaj.Cijelu noć su zagrljeni
ležali,nisu ništa govorili,nisu niti spavali...Jednostavno su uživali u
posljednjem trenutku savršenstva.
Iduću večer ju je ponovno zvao ali nije se javljala...telefon je
neumorno zvonio ali nikoga da podigne slušalicu.Tada je na nebu ugledo
zvijezdu kako pada.Znao je...Briznuo je u plač.Na istom mjestu se
pojavila nevjerojatno sjajna zvijezda,najljepša od svih.
Pojurio je ka njezinom domu brisajući suze koje su mu zamagljivale
vid.Ušao je u kuću.Našao ju je na krevetu.Nenja duga kosa je bila
razasuta po jastuku,na njenom licu se zamrznuo osmijeh.Bila je pokrivena
onom dekom koju je oslikao za nju.
Dugo je ležao pored njezina tijela,opraštao se od mirisa u njezinoj kosi...
Evo godine su prošle mnoge a on...On svaku večer na livadi leži,zvijezdu jednu gleda,smiješka se i nešto tiho govori...
I kada je oblačno samo jedna zvijezda na nebu sja.
Jer njegova draga je voljela
Katarina Kirin
*OK* *OK* :-{} *GIVE_HEART* *ROSE*
Hvala draga prijateljice
*OK*
Hvala
*OK* *ROSE*
Hvala, ne mogu ti uzvratiti cvetom ali se podrazumeva...
Ivana
Ko da ti kaze, Ivana
da tebi pjevam, Ivana
da tebe sanjam, Ivana
da tebe pratim, Ivana
za tobom patim, Ivana
o moja Ivana
Ko da ti kaze, Ivana
kad niko ne zna, Ivana
za nasu tajnu, Ivana
sto je u nama, Ivana
i zivi s nama, Ivana
o moja Ivana
Ref. 2x
Ko da ti kaze, Ivana
kako te zelim, kako te volim
ko da ti kaze, Ivana
kakva je ovo rana
Ko da ti kaze, Ivana
da tebi pjevam, Ivana
da tebe sanjam, Ivana
da tebe pratim, Ivana
za tobom patim, Ivana
o moja Ivana
Ref.