Nasloni glavu na moje rame i oslušni.
Oslušni zenicama.
Sve što je oko tebe,
sačinjeno je od nečega u tebi.
...
Pokušaj da se osvrneš.
Svet ima milione vrata.
Lepo ih možeš opipati i u tami.
Možeš ih opipati kao zvuk. Kao odjek.
Svejedno kroz koja vrata prođeš,
prošao si kroz sebe.
I sa obe strane te čeka
ogromna ljudska nada.
Postoje vrata iskovana od dodira.
Iskovana od mirisa.
I vrata načinjena od ukusa
neke pahulje na tvom dlanu.
Ili vrata od treperenja jare ponad drumova
i žarka letnja podneva.
Postoje vrata nekog tvog tajnog razgovora
sa klikerima, kamičcima i cvetovima.
Sa mrvicama kolača kojima hraniš vrapce
što stanuju pod strehom.
Onaj kome u oči staju cela nebesa,
vidi široka krila svemira.
Ko, kao svrdlo, uperi vid u jednu tačku,
čitaće dubinu vasione - njene nerve.
Moje učenje kaže: u isto vreme
i u istom životu ne možeš videti obe stvari.
Izabereš li prvi način,
imaćeš posla samo s ljuskama, sine moj.
I divićeš se raskoši prostora.
I verovaćeš da si obuhvatio beskonačno.
Izabereš li drugi način,
umećeš spokojno da dišeš protiv vetra.
Kretaćeš se kroz metež
lako kao da lebdiš iznad tla.
U vrevi govorićeš tiho.
I klanjaće ti se i borovi i trave.
I bez lukavstva u srcu prolazićeš kroz život
kao da prolaziš ispod duge.
Dok drugi misle da držiš u rukama oblike,
ti ćeš držati ono što je u njima bezoblično.
I bićeš uvek za korak mlađi od svog vremena
i bilo koje prolaznosti.
Onaj ko prođe, a ne zagleda se duboko,
kao da nije ni bio među ljudima.
M.Antic
Prekrasno!!!!!! *OK* *OK* *OK* *ROSE* *THUMBS UP* *THUMBS UP* :-{}
Hvala :-)
*THUMBS UP*
Hvala :-)