Jedan se pogled iskrao kradom
iz plavog sna sa dna tišine,
zasjao iskrom, bljesnuo nadom
i zaživeo usred tmine.
I poput duge u kišnom danu
na tren tama poče da plamti
kad lagan dodir na mome dlanu
ostavi nešto što se pamti.
Prebrzo sve su prekrile sene,
i sjaj u oku, i to lice...
Ostaše reči nedorečene
za neke druge pozornice.
I ništa više. Sve što je bilo
začas se pokri velom ćutnje.
Sve sakri plavi san svojim krilom
i nesta svega osim slutnje.
Dragana Konstantinović
*ROSE* za Budu *KISSING*
*BYE*
*OK* *HI* *THUMBS UP* *ROSE*
*ROSE* *HI* *HI*
Bravo orhideja i ja volim Draganinu poeziju i čitam je sa uzivanjem... *ROSE*
Hvala Budo, znam da volis njenu poeziju, a mogla bi ti postaviti tvoju poeziju, imala sam i ja tvoje pesme, ali promenama na sajtu sve je nestalo (sto znas i sama) a nista od toga nisam sacuvala...
Lep izbor *ROSE* :-{}
*HI* *ROSE* *KISSING*
*OK* *HI* *THUMBS UP* *ROSE*