Stigli su mrazevi
u jutrima ranim,
kad se dah ledi u
nagovještaju još jedne zime.

Čekala sam na peronu
positom injem,
dok su vozovi nosili
daleko sudbine.

Mahala rukom
crnom mladiću,
ne znajući ko je
i gdje kreće?

Inje treperi
na grani drveta,
žamor i gužva
jednog zimskog jutra.

Ni danas ne znam
zašto sam čekala
taj voz
bez znanog putnika?

Možda sam htjela
da vidim život,
očima jednog
prolaznika?

C/P

Meeldib!