Ponekad tako dođe mi kao sad pa razmišljam o tebi, razmišljam o nama…sjetim se svih onih dana, trenutaka za koje sam željela da su vječnost, i pitam se tko ukrao nam je te trenutke, da li je došlo neko vrijeme kad više nemamo vremena za trenutke ili sada jednostavno nije moje vrijeme…
I uspijem se tako isključiti tokom dana kad ljudi su oko mene kada nisam sama, a onda u ove kasne noćne sate neka sjeta omota se oko srca, oko duše, shvatim da više nema onog nekad i svi davni ideali se ruše!
I suze same naviru na oči, a dugo, dugo nisam plakala bilo me strah ako suze jednom dođu da više neće proći, a sada samo želim isplakati sve ono što mjesecima, godinama skuplja se u meni, želim istjerati sve ove osjećaje što još uvijek pripadaju samo tebi!

A ne tražim mnogo samo trenutak sa tobom, trenutak koji ću opet pretvoriti u vječnost, trenutak u kom ću zaboraviti i jučer i sutra, trenutak u kom ću zaboravit sve neprospavane noći i dočekana jutra…

Ne,ne tražim mnogo samo mrvu koja znači sve, a ni to ne dobivam, svakim danom sve dalje si od mene… i pokušavam ti reći koliko to sve me boli, ali više nemam prava da plačem na tvom ramenu, više nemam prava na utjehu u tvom zagrljaju, još sam samo brodolomac što hvata se za slamku spasa, vječna lutalica što nada se da naći će mirnu luku samo ta sebe, vječni sanjar što još vjeruje u snove,
još vjeruje u tebe!!!

A nisam tražila mnogo samo trenutak da ga pretvorim u vječnost, trenutak da zaboravim sve dobro i loše oko sebe, u samo jednom trenutku da se isključim i stisnem kraj tebe…
Trenutak kao nekad kad pobjegli bi daleko od svih, uživali u mirisu mora i vina, uživali u svakom pogledu, svakom dodiru…
trenutak kada sam kao onda svaki pogled urezala u vječnost,
svaki dodir još uvijek kao sjena provlači se u tihoj noći, nisam željela mnogo, al sada se bojim da taj trenutak sa tobom više neće doći….

PS.JOS UVEK VERUJEM DA JE SAN JAVA