najbolje godine mog zivota prozete su tugom, patnjom i neopisivom boli … danas se pitam zar je zaista tako moralo biti ?
… u sto sam se to pretvorila, toliko prazna, frustrirana i nesretna, ove rijeci zapravo ne mogu opisati sto osjecam u dubini duse ….
… unutarnji mir je veliko blago, ja ga vec godinama nemam i sve ...to me doslovno ...baca u ocaj uz nametnuto pitanje : koliko vrijedi ostatak mog zivota ? zar cu uvijek ovako …. zivjeti bez nade u bolje sutra...
… moje srce je slomljeno, rana je duboka i vrijeme ne mogu vratiti, ovaj tren kao da se raspadam na komade, bol je neizdrziva, svijetlost na kraju tunela se ne nazire … kako dalje ? zasto nemam odgovore, zasto se toliko mucim i patim …..
Zelim da me nema, da ne osjecam nista, da se izgubim u nekom drugom svijetu, drugacijem ….. boljem, sretnijem i prije svega da nadjem svoj mir …….
moje srce je slomljeno...
… bila sam na dobrom putu, danas se pitam koliko vrijedim i zasto nisam uspjela, zasto sam porazena ……
nesretna sam do boli …. neizmjerno me boli, srce mi je slomljeno...
… nestajem, gubim se u masti …. moje lice se ponovno smijesi, sve je to zavaravanje same sebe ……
...ako nesto ne promijenim, ovako cu provesti ostatak svog zivota, danas sam toga svijesna.
…. moja vanjstina ne odaje moju bol, mnogi ce pogrijesiti u procjeni, vidjeti ce samo masku … ono sto je u dubini duse, rana …. obiljezena sam za cijeli zivot, ne vidi se …. nosim bol u sebi i pitam se, da li cu se ikada izvuci iz pakla te boli
… bila mi je oduzeta zenstvenost, godinama sam ucila zivjeti s tim … nisam uspjela, dozivjela sam slom
… pravu istinsku ljubav, paznju, zelju …. nisam osjetila uz tebe i danas o tome otvoreno pricam, danas si napokon priznajem saznanje koliko sam bila uskracena
… uzimala sam od zivota sve drugo, samo ne poljubce, njeznost, mazenje, paznju, strast i zelju da budemo jedno ….
… neke stvari su nenadoknadive …..
vrijeme ne mogu vratiti ...
Od tuda taj osjecaj praznine ? zapravo svih ovih godina nisam nikada bila iskonski sretna …. zivot u iluziji, to je bio moj zivot, uz tebe ...
Polako nestajem …. ovo vise nisam ja, ovo je neka druga zena, koja se vise ne bori, digla je ruke od svega i ceka kraj….
I sada se pitam, zar nije bilo dosta patnje, zar me treba doslovno unistiti, zar moje srce nije dovoljno ranjeno … zar mi nije bilo dovoljno oduzeto ?.

Meeldib! 9