...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli. I ne znam od kog bola on je ostao, i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu... Takva je nasa dusa. Ispunjena
uspomenama koje nas rastuze, nasmeju, zabole. Ponekad namerno diramo te
stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz
prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvezde ka kojima
smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne
prvih mladalackih ljubavi. Pa se naprezemo da cujemo onaj letnji
povetarac sto je saputao u…
Ne ruši sve mostove možda ćeš se vratiti,
nisi ptica ni leptir obalom što leti,
kada nema mostova uzalud je čeznuti,
uzalud je shvatiti, uzalud je htjeti.
Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti,
ostavi bar jedan most između srca i mene,
u samoći je lakše neshvaćeno svatiti,
mogle bi te nazad nagnati uspomene.
Ivo Andric